Cookies on the PokerWorks Website

We use cookies to ensure that we give you the best experience on our website. If you continue without changing your settings, we'll assume that you are happy to receive all cookies on the PokerWorks website. However, if you would like to, you can change your cookie settings at any time.

Continue using cookies

Poker strategija | Poker strategija za naprednije igrače

ZAŠTO AJKULE JEDU DRUGE AJKULE?

Odštampaj
Dijeli ovo
Dvije različite vrste profesionalnih igrača pokera


Slijedeće pitanje mi postavljaju vjerojatno češće nego bilo koje drugo pitanje u vezi pokera: Zašto igrači u „velikoj partiji" igraju jedan protiv drugog, kad bi svaki od njih mogao razbijati u manjim partijama protiv slabijih protivnika? Pretpostavljam da je način razmišljanja taj da poker treba biti igra u kojoj gledate da maksimizirate svoje šanse za pobjedu igrajući protiv što je moguće slabijih protivnika za maksimalnu zaradu.
I dok u ovome ima nešto istine, također postoje i nedostaci u ovom načinu razmišljanja. Hajde da pogledamo jednu malu priču o dvije potpuno različite vrste profesionalnih igrača pokera, i o tome kako se njihove karijere razvijaju u zavisnosti od odluka koje donose. Nazvat ćemo ih „Larry" i „Johhny".
E sad, Larry je jedan odličan no-limit holdem igrač za novac i često igra u bezveznim partijama, 5$-10$ no-limit holdem partijama sa pijanim turistima u Las Vegasu. U partijama u kojima igra praktički i nema drugih profesionalaca i on je obično izdaleka najbolji igrač. Larry je zadovoljan ovakvom igrom i ne teži da doista unaprijedi svoju igru niti da poveća limite, što bi mu donijelo suočavanje sa drugim profesionalnim igračima. On je zadovoljan dobitkom od nekoliko tisuća tjedno i računa da mu treba bankroll od 20.000$ ostavljenih sa strane samo za ovu igru.
Hajde sada da pogledamo Johhnyja. Larry je bolji igrač od Johnnyja i Johnny igra u istoj igri kao i Larry. Pošto je igra tako ekstremno mekana, i Johnny isto ima stabilne prihode i najčešće je drugi najbolji igrač u partiji. Međutim, razlika između Johnnyja i Larryja je u tome što Johnny doista želi da poveća svoju satnicu, tako da jednog dana može igrati manje pokera i provesti više vrijemena uživajući u životu. Johnny zna da u ovoj igri zapravo nikada neće moći zaraditi više od par tisuća tjedno i potražiće više od toga. Johnny se isto dobro osjeća sa bankrollom od 20.000$ za ovu igru.
Nakon nekoliko mjeseci redovnog igranja, Larry je doveo svoj radni bankroll do 34.000$, dok je Johnny uvećao svoj na 29.000$. Larry je u tome već godinama i ne namjerava bilo što mijenjati. „Zašto popravljati ako nije pokvareno?"
Johnny je, pak, više sklon riskiranju i sebi je postavio više, ili drugačije, ciljeve. I tako se upućuje niz ulicu do drugog kazina u kojem se igra 10$-20$ no-limit holdem koji je mnogo teži od njegovih uobičajenih partija. Nekoliko profesionalaca sjedi za stolom, a čak su i turisti nešto čvršći. Johnny odlučuje pokušati i za ovu igru odvaja 14.000$ od svog bankrolla od 29.000$. Ako izgubi tih 14.000$, vratiće se svojim uobičajenim partijama, a možda će usput i naučiti ponešto, nadajmo se.
E pa, upravo se to i dogodilo. Johnnyja su nadmašili u većoj partiji i, nakon tri tjedna i 11.000$, zaputio se nazad niz ulicu na 5$-10$ partije. U međuvremenu, dok je Johnny imao samo 18.000$ u svom bankrollu, Larry se čvrsto drži, plaćajući račune i zarađujući s mukom svoj bankroll od 41.000$.
Ovaj šablon se ponavlja sve dok se konačno Johnnyjeva igra ne poboljša do tačke pobjeđivanja u 10$-20$ partijama. Sada, umjesto za zarađuje par tisuća tjedno kao ranije, on se približava cifri od 10.000$ tjedno, dok Larry još uvijek radi u svojim 5$-10$ partijama i zapravo ne isprobava svoju vještinu protiv boljih igrača.
Prolazi nekoliko godina i Johnny se nađe sjedeći u 100$-200$ no-limit holdem partiji. Do ovog trenutka, on je postao mnogo bolji igrač od Larryja i zarađuje mnogo više novca tjedno. Larry i Johnny su, očevidno, dvije potpuno različite vrste ljudi. Obojica su profesionalni igrači pokera, ali imaju vrlo različite pristupe profesionalizmu. Larry neće ostati bez novca, a Johnny vjerojatno hoće, više puta. Larry se nikad neće naći u partijama u kojima će on biti gubitnik, a Johnny hoće. Ima puno igrača pokera koji mogu uraditi isto što i Larry, ali će samo nekolicina biti uspješna slijedeći Johnnyjev put. Na svakog Johnnyja dolazi stotinjak momaka koji tamo negdje igraju u partijama u kojima ne mogu pobijediti, i nikada neće ni moći, prosto zato što njihova vještina nije na tom nivou. Jedini način na koji „potencijalni" Johnny može biti uspješan je da odredi gdje je njegov „Larry nivo" i da se drži toga. To znači da na kraju mora pronaći najveći limit na kojem može pobijediti i da se zadovolji time. U stvari, mnogi potencijalni Johnnyji će zapravo postati pobjednički igrači u 10$-20$ no-limit holdem partijama, ali će gubiti u većim igrama. Potrebno je dosta introspekcije da bi netko došao do tog zaključka, a razlog zbog koga imamo tako puno neuspjelih Johnnyja leži u tome što je toj vrsti ličnosti jako teško progutati takvu gorku pilulu. Za samopouzdanog igrača koji je sklon reskiranju može biti vrlo nezgodno ako njegov nivo vještine nije u skladu s onim što on misli o svojoj vještini.
A što se tiče Larryja, on još uvijek plaća svoje račune i možda se čak i pita što je moglo biti. „Bio sam odličan igrač kad sam bio mlađi, ali nikad se nisam petljao u veće partije. Sretan sam što ovdje zarađujem za život." Teorijski, ovdje nema ništa pogrešno, ali ako je Larry bio dovoljno dobar na napravi slijedeći skok, ili čak i onaj veći skok na 100$-200$ partije, a nikada nije ni pokušao, onda je sam sebe lišio doživotne gomile novca time što uopće nije reskirao.
U idealnom slučaju, Johnny i Larry bili bi zanimljivi prijatelji - Johnny bi stalno poticao Larryja da se okuraži i uđe u neke veće partije, dok bi Larry, uvijek hladnije glave, upozoravao Johnnyja da pazi i ne reskira previše svoj bankroll. Naravno, Johnny ga zapravo ne bi poslušao, i Larry bi ponekad morao da ga ubaci u 5$-10$ partiju da ga postavi na noge, ali Larryju to ne bi smetalo. Na neki uvrnut način, Larry zapravo živi kroz Johnnyja, diveći se tom ponašanju bez straha, tom samopouzdanom razmetanju hrabrošću. Duboko unutra, Larry bi zapravo volio da ima više kockarskog duha u sebi.
Svaki igrač koji pobjeđuje u pokeru visokih uloga je Johnny - baš svaki od njih. Naći ćete ponekog zalutalog Larryja u 80$-160$ limit partijama, a možda čak i u 25$-50$ no-limit partijama, ali nećete vidjeti nijednog Larryja kako igra sa veličinama pokera kao što su Doyle Brunson, Chip Reese, Phil Ivey i drugima koji redovno igraju u Bobby's Roomu.
Prema tome, po kojemu uzoru bismo trebali krojiti svoje poker karijere? E pa to je, prijatelji moji, u potpunosti vaš izbor. Tu nema pravog i krivog odgovora. Larryjev pristup je dobar za Larryja i on vjerojatno ne bi mogao da podnese pomisao da će ostati bez novca. Za Johnnyja, to je samo dio procesa učenja. On će ili shvatiti sve usput, ili neće. Mislim da i nije neka tajna kojim putem sam ja išao!


*Članak pisao Daniel Negreanu u Card Player Pokernovinama*

Daniel Negreanu igra za PokerStars pod imenom 'KidPoker'. Sa malo sreće možete igrati jednu partiju sa poker profesionalcem. Skinite Pokerstars preko našeg linka i primite ekskluzivni bonus.